Izvoz koji ne staje u kontejner: kako licenciranje softvera mijenja bilancu hrvatske tvrtke

Hrvatski izvoz najčešće se mjeri kontejnerima, tonama i brojem kamiona na granici. Softver se u te statistike ne uklapa. Kada tvrtka izvozi programsko rješenje, ne izvozi ništa što se može izvagati — izvozi pravo. To pravo ima vrijednost samo ako je dokumentirano, zaštićeno i prenosivo. Zato model licenciranja izgleda jednostavno na tržištu, a iznimno zahtjevno u bilanci, poreznoj dokumentaciji i upravljanju rizikom.

Umjesto da prodaje kopije programa, društvo daje pravo korištenja intelektualnog vlasništva — softvera, baze podataka, algoritma ili dokumentacije — povezanom ili nepovezanom društvu ili kupcu. Naknada može biti paušalna, periodična ili vezana uz prihod. U bilanci se tada pojavljuju licence kao nematerijalna imovina, a u računu dobiti i gubitka prihod od licenciranja.

U objavljenim izvještajima GNK ASG-a za 2025. godinu u aktivi je iskazano 30,0 milijuna eura licenci , uz ukupnu aktivu od 46,4 milijuna eura. To znači da dvije trećine bilančne mase čini nematerijalna imovina. Za industrijsku tvrtku takav omjer bio bi neobičan; za softversku je logičan — ali nosi vlastita pravila.