Vrijeme nije luksuz nego alat

Nedavno sam sjedio na sastanku gdje je netko, ponosno, izjavio da je njihov tim "donio odluku za pet minuta" o pitanju koje bi u većini organizacija zahtijevalo tjedne analize. Ton kojim je to rečeno implicirao je da je brzina sama po sebi dokaz kompetencije. Nisam se s time složio, i ne slažem se ni sad.

Postoji stalna zabuna između brze odluke i dobre odluke, kao da su to sinonimi. Nisu. Brza odluka može biti dobra kad je informacija koju posjedujete zaista dovoljna, kad je rizik nizak, i kad je cijena pogreške mala. No brza odluka postaje opasna navika kad postane zadan način rada za sve odluke, neovisno o njihovoj težini.

Vrijeme koje se uloži u razumijevanje problema prije donošenja odluke nije trošak koji treba minimizirati. To je alat - jednako stvaran kao bilo koji drugi resurs kojim organizacija raspolaže. Organizacije koje ovaj alat sustavno podcjenjuju, u ime brzine, plaćaju cijenu kasnije, kad se ispostavi da je odluka donesena na temelju nepotpune slike.